Najčešća reakcija mog Unutarnjeg promatrača
na odluke mog Ega 🙂
Znam li tko sam zaista ja?
Ako nisam etiketa koju je netko zalijepio na mene,
ako nisam uloga koju se trudim savršeno odigrati,
ako nisam maska koju svako jutro navučem na sebe
kako bih bila prihvatljivija, poželjnija, podnošljivija, prikladnija…
Što znači suosjećati i kako zaista biti podrška?
Mogu li biti tu za sebe i za drugoga
bez kritike, osude, savjeta, ocjene i procjene?
Što ako se usudim osjetiti svoju bol?
Što ako priznam da me boli?
Što ako pokažem da me boli?
Što ako je bol ono što nas sve povezuje?
Što ako se otvorim za podršku, primanje, povezivanje?
Hoću li zaista biti malo sretniji?
Isplati li se riskirati?
Da 🙂